Opće tumačenje crteža kao neposrednog i pristupačnog oblika umjetničkog izražavanja u našoj povijesti umjetnosti zorno se ogleda u djelu Miroslava Kraljevića (1885. – 1913.), jednog od naših ponajboljih crtača. Crtačka strast, oštar um, pronicljivo oko, kao i iznimna metjerska izvrsnost, osobine su koje Miroslava Kraljevića neizbježno ističu za referentni primjer. Izborom osam antologijskih crteža Miroslava Kraljevića iz fundusa Kabineta grafike HAZU naznačuju se bitne odrednice autorskog pristupa te se podcrtava značenje njegova crtačkog obola nacionalnoj, kao i europskoj kulturnoj baštini. Sažeto predstavljanje radova pariške faze (1911./1912.) – izuzev Autoportreta (1909.), uvodi nas u jednogodišnje razdoblje naglog stvaralačkog sazrijevanja i likovnog vrhunca, obilježenog stalnim crpljenjem iz neposrednog životnog okruženja, osobnog življenja i proživljavanja uzavrelosti pariškog velegrada u svim njegovim oprečnostima – ljepotā i grozotā, otmjenosti i razvrata, mondene raskoši i bijede. Ti naoko grozničavi zapisi društvene zbilje, bilježeni do dnevničke postojanosti, mogu se sintetizirati u nekoliko bitnih Kraljevićevih tematskih obuzetosti – od autoportreta i portreta, preko muško-ženske igre nagovaranja, tj. osvajačkih taktika udvaranja i zavođenja prožetih kavanskom i bordelskom ikonikom (Udvaranje, Muškarac i žena kod stola, Žena i muškarac kod stola), erotike u kojoj se najdosljednije provlači sveprisutna tema dijabolične fatalne žene (Akt u crnom, Žene kod stola), sve do literarnih predložaka (Pitanje) ili kazališnih uprizorenja ( Balerina). Osim u autoportretima, poput ovog iz 1909., Kraljevićeve pomalo karikaturalne fizionomske crte nerijetko se prepoznaju na crtežima druge tematike kao U vrtu za kavanskim stolom, gdje, pod bremenom bolesti, problematizira svoje postojanje u ulozi osamljenog promatrača života. Služeći se najjednostavnijim materijalima – papirom te crtaćim alatima poput olovke, ugljena, krede, tuša i pera, tj. kista, u duhu Apollinnaireova načela naglih intenzivnih doživljaja i brzog duhovitog izražavanja sažetim rukopisom na granici opisivanja i apstrahiranja iscrtava smione kronike osobnih opsesija. S velikom dozom cinizma, ali bez osude, Kraljević dokumentira višeslojnost i dijaboličnost ljudske naravi te silovitost porivā u mračnoj alkemiji ljubavnih požuda. Brzina i lakoća autorova sigurna poteza perom, virtuoznost samouvjerene ruke, kao i namjerna nedovršenost, varljivo navode u zaključak kako svi Kraljevićevi crteži nastaju isključivo u salonima, barovima, kavanama, parkovima, varijetèima, javnim kućama ili kazalištu. Dok crtački blokovi među čijim stranicama su i olovkom zabilježeni jezgroviti prvoklasni prikazi avangardnog baleta ruske kazališne trupe Sergeja Pavloviča Djagiljeva koja je svojim izvedbama od 1909. godine oduševljavala kako Pariz tako i ostale europske metropole svjedoče o umjetnikovu radu i u neposrednom okruženju, složene i razrađene kompozicije u tušu ili pastelu nastale su u izolaciji atelijera. Upravo crtež najradikalnije očituje maestralnost Kraljevićeve stvaralačke misli i autentičan likovni idiom. Formiran na tradiciji akademizma, upoznat s dramatičnim prevratima u oblikovanju i poimanju likovnog djela s prijelaza i početka stoljeća, zahvaljujući osobnoj otvorenosti novom, Kraljević gradi autorski rukopis na utjecajima i parafrazama različitih stilova – od baroka i rokokoa, preko realizma i simbolizma, sve do impresionizma i postimpresionizma, kao i pojedinih umjetničkih uzora (Jordaens, Goya, Guyso, Manet, Degas, Toulouse-Lautrec, Cézanne…), ostvarivši tako sasvim osobni, složeni izraz. U tom jedinstvu različitog, u tematskim i ikonografskim inovacijama, novoj koncepciji prostora i kompozicijskih rješenja te naglašenoj plošnosti i ekspresivnosti, nadolazeća generacija prepoznala je izvorište novog duha, kao i smjernice kojima su dalje gradili hrvatsku modernu umjetnost.
Ana Petković Basletić
virtualna izložba: Miroslav Kraljević / Izbor antologijskih crteža iz fundusa Kabineta grafike HAZU
autorice izložbe: Ružica Pepelko, Ana Petković Basletić
autorica predgovora: Ana Petković Basletić
katalog djela: Ružica Pepelko
fotografije: Ivo Ćurić
Kabinet grafike HAZU, prosinac 2020.
