Sredinom 19. stoljeća u Hrvatskoj se javljaju prve ženske udruge kao dobrotvorne organizacije nastale na inicijativu bogatih trgovaca, plemića i crkve. Potkraj stoljeća osnivaju se Gospojinska društva u različitim dijelovima Hrvatske (npr. 1855. Frauen-Verein u Zagrebu) čija je skrb usmjerena prema socijalno ugroženim članovima zajednice. Članice društva bavile su se organiziranjem plesova, tombola i zabava na kojima su prikupljani dobrotvorni prilozi. Na primjeru Krizmanova plakata riječ je o organiziranju  pomoći u korist društva za spašavanje «uboškog doma činovničkih udova i sirota».Velika zabava (i vjerojatno sajam) bili su organizirani na više lokacija u Zagrebu: Trgu bana Jelačića, Hrvatskom pjevačkom društvu Kolo i prostorijama Hrvatskog sokola. Krizman je plakat riješio upotrebom zanimljivog tipografskog sloga naglašenih vitica kojeg razdvaja finim središnjim crtežom mlade «gospoje» stvarajući ravnotežu ljevkasto složenog teksta s dva manja segmenta u donjem dijelu - jednog s crtežom vreve na «Jelačić placu» i drugog slovno tonske varijacije s datumom održavanja zabave. Koliko je plakat bio primijećen kao uspjeli uradak govori i dio teksta Krizmanovog suvremenika, intelektualca i kritičara Koste Strajnića iz 1911. u kojem o Krizmanovom i plakatu M. Račkog piše: «Oba su plakata poredanim bojama i pismenima svraćala na se pozornost ističući na prvi pogled svrhu, kojoj su bili namijenjeni.«