Kartografija osobnog svemira
U skučenom prostoru grafičke mape, intimni format otiska nositelj je oblikovnih i značenjskih premisa grafičke sintakse Čavrkovih impresivnih kompozicija ciklusa Carta incognita. Sadržajni i prosedejni sukus ujedno je i dokaz kako je žestina njegova grafičkog nerva jednako snažna na malom papirnom formatu. Grafičke otiske edicije Argola odlikuju majstorstvo u postupku preslojavanja matrica, živa materičnost transparentnih planova, fina koloristička tonska i rasterna gradacija snažnog prostornog dojma. Ono što ih osim formata i idiomske potke čini posebnima u odnosu na akvatinte velikog formata, jest svojevrsna redukcija oblikovnih formi, koje u svojem sižejnom stegnuću dobivaju aproprijacijski predznak.
U interpretativnoj zoni naslovne teme ciklusa zadržavaju pulsirajući vitalizam transverzalnih trasa, (re)konstruirani preplet meridijana i paralela, geografskih dužina i širina, navigacijskih koordinata iskreirane kartografije nebeskih sfera. Stvorena je tako aluzivna projektna slika mentalne mape grafičareva svemira u kojem se nemjerljivim brzinama kreću kozmičke zrake i svemirska prašina, a koloristička skala biva podešena za eteričnu simulaciju galaktičke atmosfere. Dugogodišnje pasionirano bavljenje dubokim tiskom, vidljivo u akvatintnim ostvarenjima grafičke mape, rezultiralo je otiscima koji na grafičkoj matrici zadržavaju metjerske postupke idiomskog linijskog kôda Carte incognite. Tragovi karakteristična raspršenog efekta proizašli su iz prosedea s napetim strunama konopa iznad površine matrice, koje se, umočene u tekući lak, postupkom drippinga nanose na matricu. Nepravilne levitirajuće forme- koje naliježu na linijsku osnovu – svedena je na minimum; kompozicijski i motivski sažetije, ali dominantnije, zbog čistih koloristički tonova otvorenog spektra, u svom reduktivizmu kao da se povlače pred mrežom silnica matrične potke.
Izvjesno je kako je grafička ploča za njega prostor oslobađanja kreativne energije, topos posvajanja imaginativnih zamisli i polje utisnuća artističkog identiteta. Stoga, ako je grafička matrica Čavrkova tabula rasa, onda je grafički list uistinu karta nepoznatog, odnosno komadić osobnog svemira, iluzionirana karta nedokučivih nebeskih prostranstava. Carta incognita grafički je projekt čija se prostorna neomeđenost i vremenska neograničenost sagledava u otvorenosti svojih prosedejnih permutacija. Podrazumijeva posvećenost jednoj ideji, konceptu, intrigira svojom protežnošću dužom od desetljeća te imponira mogućnostima metjerskih sintaksi. Grafike za mapu lajtmotivi su autorovih velikih grafičkih kompozicija, koji i u svojem intimnom formatu imaju snagu i jačinu zrelog metjerstva i stvaralačkog vitalizma.
Ružica Pepelko